AUTOPORTRET KOD ZUBARICA-suvremena hrvatska fotografija-umjetnički koncept, autor PETAR TRINAJSTIĆ Autoportret sa doktoricima Dr. Marinom, Dr Magdom i Dr Majom napravljen je u ordinaciji Dr. Marine Zrinski-Mlacović u ožujku 2013. godine. Kako je bila potrebna intervencija na mojim zubima, intuitivno sam zamolio doktorice da mi dozvole da fotografiram (malim fotoaparatom kojeg uvijek imam u đepu) sebe i njih tijekom izvođenja neophodnih zahvata na mojim zubima ali na način da ne ometan njihov rad. Zašto sam to učinio? Da budem iskren neznam. Možda iz straha, pa sam intuitivno zaključio da ću zaokupljen svojim zadatkom fotografiranja jednostavno rastjerati, odnosno zaboraviti, strah što ga imam od popravka zubi i zubara. Kasnije sam razmišljao nisam li nastupio možda malo bezobrazno kada sam na zubarskoj stolici izvadio iz đepa fotoaparat i zamolio doktorice da mi dozvole da sam sebe i njih fotografiram. Jesam li ih svojom hrabrošću ili nekom vrstom drskosti iznenadio i doveo pred gotov čin, pa me nisu mogle ili se usudile odbiti, neznam. Možda ipak znam odgovor; kada je netko istinski fotograf onda je uvijek fotograf, pa i u zubarskoj stolici što znači da fotograf mora imati uvijek dovoljno hrabrosti, strasti i neposrednosti za obavljanje svoga posla, vjerovati svojoj intuiciji te brzo i bez razmišljanja djelovati. U ovom slučaju iskoristio sam novine koje je digitalna tehnologija donijela u fotografiju, a to je brzina i pristup što omogućuje više bilježenje nego fotografiranje čime do izražaja sve više dolazi osobnost, spontanost i neposrednost. Jednostavno mali digitalni fotoaparat postao mi je neke vrste slikovnog notesa kojim svakodnevno spontanim fotografskim bilježenjem stvaram svoj foto dnevnik kao način pamćenja i arhiviranja onoga što se u datom trenutku događalo u pojavnoj realnosti. Da upoznate i prosudite rezultat tog osobnog čina predstavljam vam ovu seriju od 10 fotografija. "Svaka se snimka čita kao privatna pojavnost vlastitog referenta: doba Fotografije točno odgovara provali privatnog u javno, ili štoviše stvaranju nove društvene vrijednosti, a to je javnost privatnog: privatno se konzumira kao takvo, javno." (Roland Barthes Svjetla komora) Svi smo mi na neki način u procjepu privatnog i javnog i ja objavljivanjem ovih fotografija mislim da iskazujem samo svoju "unutarnjost" a ne i svoju "intimu". Vjerujem da ove fotografije nisu plod slučajnosti, već moje intuicije. One su rezultat onog snažanog osjećaja koji vam govori da nešto jednostavno morate napraviti, a da ni sami ne znate na prvi pogled objasniti zašto? Samo netko ko je osjetio trenutak u kojem je unaprijed naslutio da će se nešto dogoditi i u skladu sa tim osjećajem ili znanjem djelovao, može razumjeti intuiciju. Na svu sreću, svi smo to na ovaj ili onaj način, barem jednom doživjeli. Dok smo bili djeca slijedili smo svoje instinkte i sa radošću stvarali i živjeli svoj život dječjega svijeta. Kako smo rasli iz dana u dan učili su nas da uđemo u svijet odraslih, institucija, pravila i normi. No iako smo odrasli, mnogi smo otvorili svoje oči i povratili djetinji pogled uz šesto čulo zbog kojega znamo da trebamo nešto učiniti i brzo djelovati. Filozofski pravac pod imenom intuicionizam, smatra da se spoznaja svijeta oko nas i u nama ne može objasniti pukim intelektom, pozitivistički, već samo uz pomoć intuicije koja povezuje intelekt i instinkt, držeći da se u intuiciji očituju i nagonske snage duha, a ne samo njegova "inteligencija". Neki filozofi (intuicionisti) smatraju da je intuicija najviši i najznačajniji izvor saznanja – Anri Bergson. Kao što vrlo iskusan šahovski majstor često intuitivno zna što je najbolji potez ili vrhunski liječnik intuitivno otkriva dijagnozu bolesti, tako i talentirani fotograf intuitivno stvara zanimljiva fotografska djela koja zbližuju i povezuju ljude.