PETAR TRINAJSTIĆ, tekst uz umjetnički koncept; HRVATSKA - DA LI JE U SMRTI UTJEHA I NADA? - SUVREMENA HRVATSKA FOTOGRAFIJA Prije 30 godina, 1983. godine, u produkciji Jadran filma iz Zagreba snimio sam dokumentarni fim “Zašto”. Film se je bavio nezaposlenošću, tada gorućim državnim problemom u Jugoslaviji. Glavni protagonist filma bio je Stjepan Cincibuk star 23 godine, podstanar, oženjen, otac jednog djeteta po zanimanju KV brodocjevar zaposlen u Brodogradilištu 3. MAJ. Na Tematskoj omladinskoj konferenciji SOUR-a 3. MAJ Stjepan je progovorio mladenački zanosno, vrlo nadahnuto, krtički oštro i provokativno, ali istovremeno duhovito i argumentirno i između ostalog postavio pitanje: "Zašto danas kad u Jugoslaviji ima već milijun nezaposlenih, kad nezaposlenost postaje društveni problem br. 1., mladi se teško odlučuju da za svoje prvo zanimaje izaberu neko proizvodno radničko zanimanje koje će im garantirati zaposlenje?". Odgovor na ovo pitanje on je našao dijelom u pitanju: "Koliko i kako u našem društvu cijenimo sudbinu radničkog zanimanja i rezultat rada kao pravu vrijednost koja bi trebala odrediti društveni i materijalni položaj svakog čovjeka u našem društvu?" U stvaranju i obrani Republike Hrvatske Stjepan je sudjelovao od prvih dana kao dragovoljac i postao odlikovani časnik Hrvatske vojske. Izložio je svoj život opasnosti kako bi danas hrvatsko društvo postalo pravedno i pravično, a Hrvatska slobodna zemlja. Hrvatsku je zamišljao kao zemlju u kojoj će čovjek svojim poštenim radom pristojno živjeti i svoju djecu odgajati, školovati i nakon školovanja zaposliti u domovini. Stjepan je nedavno umro. Pokopan je uz vojnu počast i obitelji je uručena državna zastava kojom je bio pokriven ljes. Da li Stjepan počiva u miru? Dobro poznavajući Stjepana vjerujen da ne. Današnja situacija u zemlji je ne samo teška već dramatična. Možda to najzornije ilustrira grafit "Jedva čekam da umrem". U Hrvatskoj danas ima već gotovo 400 tisuća nezaposlenih, a proizvodni pogoni i radna mjesta se svakodnevno ukidaju. Dok sam pripremao ovaj koncept u Brodogradilištu 3. MAJ prestali su s radom pogoni ljevaone i kovačije, broj zaposlenih sa 7.000 sveo se je na 2.000. Zašto teret krize u ovoj zemlji uvijek moraju plaćati radnici? Nažalost u ovoj zemlji danas prevladava malaksalost i nezainteresiranost za sve istinske probleme. I stoga sam napravio ovaj kocept kao spomen na Stjepana i izraz nezadovoljstva i nemirenja s postojećim stanjem. Ovo je poziv na obraćenje, odlučne promjene, jer imam osjećaj da je Hrvate obuzela apatija i da nisu u stanju iskoračiti i poviknuti poput Stjepana. Ovim konceptom pitam se do kada ćemo živjeti u imaginarnosti, iluziji kakva prevladava u pričama u knjizi Štroligi što sam je nedavno napravio s Marijom Kraljić. Upravo zato završam ovaj koncept s jednom romantičnom fototografijom iz te knjige. Znam da je teško biti čovjek, ali shvatimo već jednom da nismo ni ovce. "U osnovi Fotografija je subverzivna, ne zato što bi strašila, potresala ili stigmatizirala, nego jer je misaona" (Robert Barthes) ožujak, 2013.